Osnivač Mulićevog Rekorda bio je
Ismail Mulić (1907-1978). Rođen
je u Konjicu. Poslije osnovne
škole pohađao je Trgovačku školu
u Sarajevu, ali je u završnom
razredu poslije teške bolesti
ostao bez sluha zbog čega je
morao napustiti školu. Kako je
imao dara za umjetnost počeo se
baviti slikanjem kod akademskog
skulptora Srećka Domića.
Kasnije je kod Sulejmana
Hadžizukića završio
drvorezbarski zanat i 1929.
godine otvorio svoju samostalnu
drvorezbarsku radionicu.
Svojim radom je izvršio
prekretnicu u dotadašnjem načinu
poslovanja. Kreirao je nove
proizvode, stvarao do tada
nepoznati asortiman novih
proizvoda za sve prostorije u
stanu i službenim prostorijama.
Radove je izvodio po vlastitim
nacrtima i dizajnu. Izlagao je i
bivao nagrađen na mnogim
sajmovima i izložbama u zemlji i
inostranstvu.
Kako je Ismail Mulić zalagao za
stalno unapređivanje
proizvodnje, tako je 1936.
godine u svoju radionicu uveo
mašine za obradu drveta.
Zapravo, to su bile jedine
mašine te vrste u Konjicu u
periodu između dva svjetska
rata. Takođe, da bi svoje
proizvode učinio što
atraktivnijim, angažovao je
darovite konjičke žene da vezu
različite predmete – podmetače,
stolnjake, jastuke, koji bi
ukrašavali i upotpunjavali
njegove proizvode od drveta.
Poslije Drugog svjetskog rata
Mulićev Rekord je nacionalizovan.Ponovo je
1955. godine otvorio vlastitu
radnju, ali je i prizemlje svoje
kuće pretvorio u muzej, odnosno
učinio ga je dostuponim javnosti
što je ostalo do danas. Od
Drugog svjetskog rata sa njim
radi Anđelko Stanić, dobar
stručnjak i darovit drvorezbar,
koji je nakon Mulićeve smrti
1978. godine nastavio voditi
njegovu radionicu.
Kuća Mulića je stradala tokom
ratnih dešavanja 1992-1995.
godine. Granatiranjem je uništen
krov kuće i dio sprata. Dio
namještaja iz kuće je prenešen u
drugi stan u Konjicu, dok je dio
ostao u kući. U kući su ostali
uglavnom oni predmeti koji su
ugradbeni, kao što su musandere,
obloge zidova i sećije. Tokom
1998, 1999. i 2000. godine u
njihovoj radionici je vršena
sanacija tih predmeta, nakon
čega im je vraćena stara namjena
i mjesto.
Od 1993. godine Mulićev-Rekord i
muzej vodi unuk Ismailov,
Sejfudin Vila.
o 